Gradovi na Mjesecu? Naučnici izračunali koliko bi lunarna naselja trajala

Može li čovječanstvo izgraditi gradove na Mjesecu? Otkriće vode u tamnim kraterima na polovima Mjeseca podstaklo je spekulacije o naseljima, mjestima gdje bi ljudi radili i živili, ali postaje li pitanje: ima li dovoljno vode i može li se koristiti dovoljno efikasno?

Na to su pitanje pokušali odgovoriti dr Martin Elvis i dr Džonatan Mekdauel u novom radu objavljenom u časopisu Frontiers in Space Technologies. Njihov zaključak je prilično trezven – čak i uz najveće procjene dostupne vode i najefikasniju reciklažu, grad od milion ljudi trajao bi samo oko sto godina prije nego što bi zalihe vode nestale.

Odakle uopšte voda na Mjesecu?

Dr Elvis je u gostujućem uvodniku za Frontiers objasnio kako je „mjeseca groznica“ počela. Ubrzo nakon formiranja Mjeseca, asteroidi su ga bombardovali, stvarajući topografiju prekrivenu kraterima. U blizini polova postoje desetine kratera koji direktnu sunčevu svjetlost nisu vidjeli oko četiri milijarde godina. Mnoge od tih „jama vječne tame“ imaju temperaturu ispod minus 160 stepeni, pa su prave „hladne zamke“ u kojima se vodeni led ne sublimira više od milimetra u milijardu godina.

Vodu su, prema Elvisu, donijeli upravo asteroidi, a od 2013. godine znamo da je još uvijek tu – možda čak i milijardu tona, zahvaljujući misijama koje su mapirale njene lokacije.

Prisustvo vode mijenja sve kada je riječ o posjetama Mjesecu. Postaje zamislivo „mjeseci selo“ u kojem ljudi ne bi zavisili od uvoza sa Zemlje, uzgajali hranu i imali normalne tuševe i toalete, za razliku od astronauta na Međunarodnoj svemirskoj stanici. Takve vizije podstakle su ambicije ljudi poput Džefa Bezosa da tešku industriju premjesti na Mjesec i Ilona Maska da tamo izgradi „samoodržive gradove“.

Energije ima, vode nema

Dobra vijest je da energija ne predstavlja problem. Ivices kratera skoro su stalno izložene suncu, pa bi tornjevi visoki kilometar, prekriveni fotonaponskim nizovima, mogli proizvoditi tri gigavata struje. Solarne panele bi se, uz obilje silicijuma, mogli proizvoditi direktno na Mjesecu, što bi moglo omogućiti čak i centre za AI podatke i početak prave lunerne ekonomije.

Loša vijest je u vodi. Bez reciklaže, grad bi trajao tek nekoliko godina. Čak i uz 98 posto efikasnu reciklažu, istu kao na svemirskoj stanici, grad od milion ljudi ostao bi bez vode za nešto više od vijeka. A današnje procjene količine vode na Mjesecu su oko 30 puta manje od milijardu tona, što bi i mali grad ostavilo bez vode poslije samo desetak godina. Mjeseci selo sa hiljadu ljudi ili gradić sa 10.000 stanovnika, s druge strane, bilo bi održivo nekoliko vijekova.

Postoje i potencijalna rješenja: efikasnija reciklaža, smanjenje potrošnje pomoću vertikalne poljoprivrede, uvoz vode sa asteroida – ili pronalaženje još vode, što Elvis smatra najobećavnijim. Trenutne tehnike ispitivanja ne dopiru dublje od nekoliko metara, dok regolit ide desetine metara u dubinu i može sadržavati vodu u hladnim zamkama. Ako se ambiciozni planovi svemirskih milijardera ostvare, pronalaženje više vode biće prvi korak.