Zlatan Fazlić Fazla o uspomenama na jesen i djetinjstvo u Sarajevu: sjećanje na parkaša
Kantautor emotivno se prisjetio dana provedenih u Velikom parku u centru Sarajeva
Jesen za kantautora Zlatana Fazlića Fazlu nije samo godišnje doba – to je podsjetnik na djetinjstvo, prijatelje i dane provedene u Velikom parku u centru Sarajeva. U emotivnoj objavi na Facebooku podsjetio je na djetinjske igre i čovjeka koji je tada čuvao park.
Sunčani, ali prohladni jesenji dani i šarenilo lišća vraćaju Fazlu u davna vremena. Prisjetio se kako su djeca s Mejtaša, Džidžikovca i Bjelava u parku igrala fudbal, a golove postavljali tako da golmani skaču na tek skupljene hrpe lišća.
Od uredno složenih gomila ubrzo ne bi ostalo ništa, a dječiju igru prekidao bi povik: "Eto parkaša". Tako su zvali čovjeka zaduženog za park, koji bi ljutito ponovo skupljao razbacano lišće.
Ipak, nestašnost nije bila jedina uspomena koju je Fazla sačuvao. Kada bi im učiteljica zadala da naprave herbar, upravo bi im taj isti "parkaš" pomagao da prepoznaju različite vrste drveća i pravilno razvrstaju lišće.
Imena poput javora, jasena, breze, jasike i ginka ostala su duboko urezana u njegovo sjećanje. Posebno pamti i miris ljepila kojim su kod kuće lijepili lišće u školske herbare.
Godinama kasnije, Fazla je na svojoj livadi zasadio vlastiti mali park, ispunjen različitim vrstama drveća čije krošnje u jesen oboje prostor najljepšim nijansama. Među njima su ginko, tulipanovac, hrast, kanadski javor, likvidambar, platan, breza, kesten i japanski javor.
"Kad jesen odmakne, kad lišće padne, a ja uhvatim grablje i počnem praviti svoje hrpe, sjetim se svog parkaša iz djetinjstva. Njemu sam, u svom mjuziklu 'Sarajevo moje drago', posvetio i pjesmu 'Parkaševa kći'. I na nju, ne znam zašto ali uvijek, lagano zasuzim", napisao je Fazla.
Njegova priča podsjetnik je da se iza naizgled običnih prizora iz djetinjstva često kriju uspomene koje nas prate cijelog života.
Tekst je prepričan prema pisanju portala Avaz.ba. Original pročitajte na Avaz.ba.
Podijelite
