Životna priča Rahele Ferari: Skrivala se od fašista po podrumima Beograda, a prema pričanju same glumice, u jednoj je noći osijedila od straha
Čuvena glumica nakon rata je jedina u svojoj porodici preživjela Holokaust; djecu nikada nije imala
Rahela Ferari, jedna od najomiljenijih glumica bivše Jugoslavije, cijeli je Drugi svjetski rat provela skrivajući se od fašista. Rođena kao Bela Marija Rozalija Rohel Frajnd u siromašnoj jevrejskoj porodici u Zemunu, doživjela je 83 godine, ali njen život obilježile su nedaće — rat joj je odnio najbliže članove porodice, a djecu nikada nije imala.
Rahela Ferari bila je glumica čije se duhovite replike iz filmova poput „Tesne kože", „Davitelja protiv davitelja", „Kamiondžije", „Nacionalne klase" i „Metle bez drške" i danas rado prepričavaju. Iza glume koja je mamila osmijehe publike, međutim, krio se težak život.
Rođena je 27. augusta 1911. godine u Zemunu. Godinama kasnije, u jednom od intervjua, opisala je djetinjstvo bez igračaka na zemunskoj periferiji:
„Izađem na ulicu, idem uz plot, čučnem i posmatram mrave! Tu se razvijala moja mašta: sama sam sebi pričala priče... Bilo je to moje malo pozorište diznijevskog tipa – mravi su bili moji mali glumci, a ja svemoćni režiser", ispričala je tada.
Bijeg i uloga života
Kada je okupiran Beograd, postalo je jasno da Bela, koja je do tada nastupala u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu i Umetničkom pozorištu u Beogradu, neće moći dalje da glumi. Kao Jevrejka koja je odbila da nosi žutu traku oko ruke, morala je što prije da se sakrije.
Prema medijima koji su pisali o njenom životu, skrivala se po podrumima i tavanima na periferiji Beograda, kod poznanika i prijatelja prijatelja, nekad i u zamjenu za novac. A onda se, kako se prepričava, jedne noći sve umalo srušilo — na vrata kuće u Žarkovu, gdje se predstavljala kao vojvođanska glumica Ruža, pokucali su navodno pripadnici Gestapoa. Tokom te noći je, zbog straha od njemačkih agenata, potpuno osijedila, a trebalo joj je minut-dva da dođe k sebi — ne sluteći da će svoj 30. rođendan dočekati sjeda.
Znajući da nema šanse da pobjegne, prišla je vratima i otvorila ih. Tada se, po ovoj priči, odnekud pojavila komšinica Smiljka, jedina žena u kraju koja je znala njen pravi identitet, i uzviknula:
„Ružo, kaži dragička, dobila si poziv iz pozorišta u Pančevu. Primili su te."
Razumjevši diverziju, Bela je, kako se prepričava, odigrala ulogu svog života — grlila je agente, smijala se i pozivala ih na rakiju. U metežu su je navodno zaboravili legitimisati, a ona je potom otišla kod Smiljke. Već sljedećeg dana napustila je Žarkovo i sklonila se na tavan na Cvetkovoj pijaci, gdje je s još jednom velikom glumicom, Kapitalinom Erić, dočekala oslobođenje 1944. godine.
Bila je jedini član svoje porodice kojem je to pošlo za rukom.
Ime i ljubav
Sedamdesetih godina prošlog vijeka uzela je umjetničko ime Rahela Ferari, pod kojim će je pamtiti generacije obožavalaca širom bivše Jugoslavije. O njenom životu, naročito tokom Drugog svjetskog rata, napravljena je predstava „Rahelina kutija".
„Mladost je lijepa, ali nećete mi vjerovati, nemam želju da opet budem mlada. Kao da nikad nisam ni bila", rekla je jednom prilikom.
Bila je udata za glumca Aleksandra Stojkovića, starijeg brata Danila Bate Stojkovića. Par se od vjenčanja nadao da će postati roditelji, ali to se nije ostvarilo. Njen suprug iznenada je umro 28. novembra 1972. godine, u 57. godini. Rahela se više nikada nije udavala.
Preminula je 1994. godine, u 83. godini života.
Podijelite
