Neispunjena želja Tonija Cetinskog: „Volio bih te još samo jednom zagrliti"

Vijest o smrti Mirka Cetinskog potresla je javnost, a najemotivniji ispraćaj uputio je njegov sin Toni. U objavi na društvenim mrežama opisao je bol zbog gubitka i osvrnuo se na sve što više neće stići reći ocu.

Kako je napisao, postoje situacije u kojima čovjek jednostavno ne može biti spreman, a oproštaj od roditelja spada među najteže.

„Kako se oprostiti od nekoga ko je dio tebe? Od čovjeka čiju krv nosiš, čiji glas pamtiš i čiji trag ostaje u tebi dok god dišeš", upitao je Toni u poruci.

Istakao je i koliko je sada, kada oca više nema, svjestan vrijednosti malih, svakodnevnih trenutaka koje su nekada uzimali zdravo za gotovo. Priznao je da se život ponekad razdvoji ljude različitim putevima i da ne stignemo uvijek izgovoriti sve što osjećamo, jer mislimo da vrijeme imamo na pretek.

Umjesto da broji propušteno, rekao je, želi čuvati sjećanje na sve što su dijelili — i lijepo i teško. Odnos oca i sina, dodao je, nije sazdan samo od riječi, nego i od pogleda, šutnje, ponosa i brizi.

„Volio bih te još samo jednom zagrliti. Još jednom čuti tvoj glas. Još jednom imati priliku reći ti ono najjednostavnije, a najvažnije: Volim te, tata", napisao je Toni.

Poruku je završio uvjerenjem da će dio oca živjeti u njemu — u mislima, uspomenama i svakoj pjesmi koju otpjeva srcem.

Od Mirka Cetinskog oprostila se i njegova snaha Dubravka, Tonijeva supruga. Ona je objavila fotografije sa svekrom, među kojima su i ranije neobjavljeni prizori iz bolnice, uz riječi: „U raj poveli te anđeli, hvala Pajdo."

Ispraćaj će biti održan u najužem krugu porodice, bez prisustva javnosti, kako su najbliži poželjeli.

Mirko Cetinski rodio se u Puli 1948. godine, a muzikom se bavio šest decenija. Prvi put se javnosti predstavio već 1952. godine, a sedamdesetih je bio među pet najcjenjenijih pjevača u bivšoj Jugoslaviji. Publika ga je zvala jugoslavenskim Juliom Iglesiasom, a ostao je upamćen i po nastupima na festivalima Melodije Istre i Kvarnera te Zagrebačkom festivalu.

Nastupao je širom svijeta — iza sebe je ostavio 24 turneje po Americi, četiri velike turneje po Australiji i oko 400 nastupa u Sovjetskom Savezu. Pjevao je na hrvatskom i italijanskom, a uz „Moje ludo srce" publika ga pamti i po pjesmama „Plači, plači, gitaro", „Pođi sa mnom do Rovinja", „Na jidrenju" i „Kupil sam ti prstenac".

Bez obzira na svjetske bine, Rovinj mu je uvijek bio dom i grad kojem se posebno vezao. Iza njega su ostale pjesme koje su obilježile generacije, ali i uspomene koje će njegova porodica čuvati u privatnosti.

Tekst je prepričan prema pisanju portala Avaz.ba. Original pročitajte na Avaz.ba.