Odlazak Banea Bojanića u Ameriku: mediji su godinama nagađali o razlozima, a pjevač je demantovao navode o vezama sa zemunskim klanom
Nepotvrđene priče o automobilu i pozivu na granicu nikad nijesu potvrđene, a Bojanić je isticao da je Srbiju napustio u oktobru 2002., nakon rođenja kćerke, mnogo prije ubistva premijera
Kada je Branislav Bane Bojanić, tada jedan od najpopularnijih pjevača, sa suprugom i djecom krenuo u novi život preko okeana, javnost se dugo pitala šta je stajalo iza te odluke. U medijima su se, prema tadašnjim nepotvrđenim navodima, pojavljivale priče o njegovim navodnim vezama s pripadnicima zemunskog klana, ali Bojanić ih je javno odbacio i ponudio svoje objašnjenje.
Pojedini medijski izvori su tada, navodno, tvrdili da se Bojanić još u devedesetima susretao s ljudima koje su se dovodile u vezu s tim kriminalnim krugom — među njima s Dušanom Spasojevićem Šiptarom, Mileom Lukovićem Kumeom i Miloradom Ulemekom Legijom. Pjevač je takve tvrdnje javno pobijao.
Prema tim, istaknimo, nepotvrđenim pričama, Spasojeviću se svidio Bojanićev luksuzni automobil, procijenjen na oko 200.000 evra, i poželio ga je kupiti. Kako je tadašnji, anonimni izvor prepričavao, auto je nakon par dana, u vožnji autoputem, potpuno uništio jedan od članova klana, pa je pjevač navodno ostao bez vozila i bez novca, a nikada se nije usudio tražiti isplatu.
Poziv na dan atentata — po nepotvrđenoj verziji
Još teže navode, koji nikad nijesu potvrđeni, odnosile su se na dan kada je ubijen premijer Zoran Đinđić. Po verziji istog anonimnog izvora, Spasojević je tog dana nazvao Bojanića i tražio prevoz do granice za sebe, Legiju i Kumea, obećavši mu polovinu od devet miliona maraka koje su, kako se navodilo, imali kod sebe. Prema toj priči, pjevač je odbio poziv, a sljedećeg dana otputovao u Ameriku, odakle, navodno, godinama nije smio da se vrati, u strahu od osvete.
Bojanić: odlazak nije bio bijeg
Sam pjevač je, međutim, tu verziju demantovao i poentirao da je Srbiju napustio znatno ranije.
"Tada sam već bio u Americi. Tačno znam kada sam otišao, a to je bilo prije ubistva premijera. Otišao sam u oktobru 2002. jer mi je tada rođena ćerka. Prvi put sam poslije toga došao 2004. Tako da nije tačno da nisam smio da dođem", pričao je Bojanić, čije su izjave prenesene u izvornom obliku.
Upoznavanje sa Spasojevićem objasnio je slučajnošću — tokom devedesetih, na vrhuncu karijere, dobili su ga nepoznati ljudi za nastup. "Tada sam upoznao Dušana, ali ostalih se ne sjećam. Verujte da ne znam ko je još bio. Bilo je mnogo ljudi, zabava je bila u pitanju", ispričao je.
Kasnije je, kaže, saznao za koga je nastupao i počeo je izbjegavati nove pozive. "Poslije sam probao da izbjegavam Dušana, koji me je mnogo puta zvao da pevam. Odbijao sam ga misleći da će odustati, ali on je rekao da odaberem dan u godini kada meni odgovara. Jednom prilikom je izrazio želju da kupi moj auto i prodao sam mu. Tada su bili evri, nisu bile marke. Ali dolazio sam normalno u Srbiju da obilazim porodicu, nisam imao probleme ni zbog koga", naveo je tada.
Strah od nastupa
Bojanić je govorio i o neugodnosti koju je osjećao kada bi ga zvali na okupljanja gdje su se pojavljivali ljudi iz tog svijeta.
"Nisam imao problema jer sam sa svima bio dobar. Ali nisam volio da pevam kad me zovu ti momci iz tog vremena jer znam ko će sve tu da bude, plašio sam se da ne zaluta neki metak. Nekada sam uspio da nađem izgovor, nekada ne. Nisam mogao da kažem: 'Neću', pa da me šamaraju po Beogradu. Moraš da ideš, nema šta", prisjetio se pjevač — izvorno, u svom govoru.
Dok su mediji njegov odlazak godinama tumačili na različite načine, Bojanić je uvijek ostajao pri istom — da je u Ameriku preselio u oktobru 2002., zbog rođenja kćerke, a ne kao bjegunac. Naglašavamo: svi navodi o njegovim vezama sa zemunskim klanom ostaju nepotvrđeni i temelje se isključivo na anonimnim medijskim izvorima, dok ih je pjevač više puta javno demantovao.
Podijelite
