Siromaštvo, razvod i majčina snaga: Kako je Dino Merlinov život pisao njegove pjesme
Prije velikih koncerata na Koševu, pjevač se otvoreno osvrnuo na najteže trenutke svog života
Nekoliko dana prije nastupa na stadionu Koševo u Sarajevu, Dino Merlin progovorio je o okolnostima koje su ga formirale kao čovjeka i umjetnika — o odrastanju u nemaštini, ocu koji je napustio porodicu i majci Fatimi koja je nosila teret odgoja.
Kad je trebalo pričati o sebi, Dino Merlin nije birao ugodne anegdote. Umjesto toga, prisjetio se perioda kada je njegova porodica živjela na granici siromaštva. On i sestra Amina skoro cijelo djetinjstvo i mladost odrastali su s majkom, a upravo su te okolnosti, kaže, kasnije odredile i njegov odnos prema svijetu i ljudima.
„Ja sam dijete radničke porodice i razvedenih roditelja i mogu reći da sam odrastao na društvenoj margini. Otac nas je ostavio kada sam imao sedam godina. Mama je radila sve da od nas napravi ljude, da nas izvede na pravi put, tako da sam osjetio nemaštinu. Kasnije, kada je život podijelio drugačije karte, znao sam da moram biti povezan sa svijetom i solidaran sa ljudima“, ispričao je Merlin.
O majci Fatimi govori s posebnom toplinom. Iako je bila zahtjevna, njeni mali obredi ostali su mu u sjećanju do danas — poput pola jabuke koju bi dobio prije spavanja ako je taj dan bio dobar dječak.
„Majka je bila stroga, ali bila je moja uteha“, kratko je rekao pjevač.
Stranice iz emotivnog dnevnika
I njegova pjesma, tvrdi Merlin, uvijek je imala korijen u životu. Većina numera rađala se iz ličnih iskustava i emotivnih slomova, a on ih sam naziva stranicama sopstvenog „emocionalnog dnevnika“. Ipak, jednom objavljena, pjesma prestaje pripadati njenom tvorcu.
„Kada pjesma bude objavljena, ona više nije samo vaša. Svako je doživi kroz svoje iskustvo i u njoj pronađe neki dio sebe. Možda je upravo to najljepša stvar koja može da se dogodi jednoj pjesmi – da nešto što je nastalo iz vaše samoće postane nešto što povezuje ljude“, smatra Merlin.
Rat: test ljudskosti
Osvrnuo se i na ratne godine, naglašavajući da ništa ne mijenja čovjeka kao ekstremne situacije.
„Kao i svakog normalnog čovjeka, rat vas promijeni i, rekao bih, unizi. To su ekstremne životne situacije koje izazivaju ekstremne emocije i reakcije. A ono što je ekstremno nije dobro i sačuvati ljudskost u takvim situacijama je neprocjenjivo. Ali, nažalost, ljudi su prokleti. Čini se kao da je mir samo predah između ratova“, zaključio je muzičar.
Podijelite
