Ivica Vdović, bubnjar "Šarla Akrobate", bio je prva registrovana HIV osoba u Srbiji

Ime Ivice Vdovića Vda neizbježno se vezuje uz zlatno doba jugoslovenskog novog talasa i beogradsku scenu s početka osamdesetih. Vd nije bio tek bubnjar u pozadini — smatran je vizionarom i inovatorom koji je u domaći zvuk unio svjetski duh, džez sofisticiranost i eksplozivnost punk-roka.

Karijeru je gradio na projektima koji su obilježili epohu. Zajedno s Milanom Mladenovićem i Dušanom Kojićem Kojom utemeljio je grupu "Šarlo Akrobata", čiji jedini album "Bistriji ili tuplji čovjek biva kad..." važi za jedno od najvažnijih i najodvažnijih djela domaće rok istorije.

Po razlazu "Šarla" s Mladenovićem je radio na stvaranju benda "Katarina II", preteče Ekatarine Velike, te je ostavio traga na njihovom prvom albumu. Surađivao je i na brojnim drugim izdanjima tog perioda, donoseći im avangardni i beskompromisni umjetnički pečat.

Krajem osamdesetih, onog kojeg su tadašnje novine nazivale "miljenikom beogradskih djevojčica" i "najslađim mangupom novog talasa", zadesila je bolest. Ustanovljeno je da je zaražen HIV-om, virusom koji izaziva sidu. U medijima se navodi pretpostavka da se infekcija desila intravenskim korištenjem droga — napomenimo, ova pretpostavka nije zvanično potvrđena.

Stanje mu se, početkom devedesetih, stalno pogoršavalo, u vrijeme kada lijekovi za suzbijanje HIV-a još nisu bili razvijeni, pa su terapijske opcije bile izuzetno oskudne.

Dvije godine prije smrti, svjestan koliko mu je bolest ozbiljna, sastavio je posljednju volju — dokument datiran 19. avgusta 1990. godine.

"Lošeg zdravlja tjelesnog, zdrave pameti i svojom voljom pišem ovaj tekst koji treba da posluži bližnjima kao pravno važeći testament i želje koje bi bile bogougodne učiniti u slučaju moje prerane smrti, ma kad ona bila", stajalo je na početku testamenta. Tražio je da njegov odlazak prođe bez patetike i uzdizanja drame. Izričito je poželio kremaciju, s time da urna bude smještena kraj jednog od roditelja u Obrenovcu.

Strahote njegovog kraja kasnije je opisala pokojna glumica Sonja Savić, prisjetivši se jednog susreta s Darkom Rundekom.

"Te 1992. sam srela Darka Rundeka. Tada sam mu rekla da je Ivica umro", ispričala je Savić, a Rundek ju je upitao: "'Kako je umro?'"

"Nisam mogla da odem na sahranu jer nisam bila obavještena. Bio je u infektivnoj kesi, kesa je pala... I samo znam da niko nije htio da priđe da podigne kesu. Bacili su ga kao đubre u vatru", kazala je glumica, te prepričala Rundekov odgovor: "'Anđeo do kraja', kratko mi je rekao Rundek na to".