Od požara u djetinjstvu do gubitka najstarije sestre: Neispričana priča Ekstra Nene
Snežana Berić o odrastanju kod nepoznatih ljudi u Crnoj Gori, ranoj smrti roditelja i muzici koja joj je pomagala da preživi
Pjevačica Snežana Berić, poznata javnosti kao Ekstra Nena, progovorila je o teškim trenucima koji su obilježili njen život — o požaru koji ju je sa dvije i po godine odvojio od porodice, o danima provedenima u crnogorskom selu, ali i o gubicima koje nosi do danas.
Priča o njenom djetinjstvu počinje požarom u porodičnoj kući. Mala Snežana tada je imala dvije i po godine, a požar je njenu sestru ostavio teško povrijeđenom, pa se majka godinama borila za njeno zdravlje. Djcak je u međuvremenu poslat u Crnu Goru, u selo Donja Ržanica, gdje ju je prihvatila porodica Obradović.
Premda su godine bile brojne za pamćenje, Berićeva tvrdi da se tog perioda i danas sjeća. Kako je istakla, odvajanje od najmilijih ostavilo je trag koji dugo nije mogla da prebrodi.
„Dijete, odnosno to je beba, dvije i po godine, slabo da se sjeća nekih stvari, međutim ja sam malo drugačija, pa se sjećam i toga. Jedino što mi je ostao neki žal u duši, to svako od nas ima, a to je zato što sam bila odvojena od porodice. Sa dvije i po godine odmah sam bila odvojena i odrasla sam u Crnoj Gori kod drugih ljudi, a poslije sam se vratila kad je trebalo ići u školu", prisjetila se pjevačica.
Kako je dodala, tu bol nije pokušavala da potiskuje — naprotiv, smatra da svako od nas nosi neku traumu, čak i oni koji djeluju najsretnije. Vremenom je, kaže, shvatila da prošlost treba ostaviti tamo gdje joj je mjesto i da treba živjeti svoj život i ispunjavati sopstvene želje, a ne očekivanja roditelja i predaka.
Ljubav i sigurnost u seoskom domaćinstvu
Porodica koja ju je odgojila u Crnoj Gori bila je posestrima njene majke — nisu bile u krvnom srodstvu, ali je, kako kaže, veza bila čvršća nego da jesu. To su bili stariji ljudi, a najmlađi član domaćinstva imao je 18 ili 19 godina. Bila je mezimče, okružena pažnjom.
„Prvi put sam kao beba vidjela stariju osobu koja me obožava, koja me upoznaje sa životinjskim i prirodnim svijetom, koja me vodi na ispašu neke omiljene krave koju muzu, upoznaje me sa tim seoskim domaćinstvom", otkrila je Ekstra Nena.
Opisala je i obitelj kao prilično dobrostojeću, a djetinjstvo kao susret s prirodom i ljudima plemenitog srca. U Beograd se vratila tek pred polazak u prvi razred osnovne škole.
Rani gubici i muzika kao spas
Povratak kući nije donio mir — vrlo rano ostala je bez oba roditelja. Kako kaže, smrt majke označava da čovjek više nije dijete, jer majka nema godina. Ipak, našla je snagu da krene dalje: istovremeno je upisala Ekonomski fakultet i solo pjevanje, radila s ansamblom i, kako kaže, radila non-stop od jutra do mraka.
Muzika je za nju postala i sredstvo pomoći drugima. Dobrotvorno je radila muzikoterapiju na VMA, u dnevnoj bolnici na trinaestom ili četrnaestom spratu, gdje su ljekari pratili reakcije pacijenata na različite vrste muzike. Tada je, kaže, počela izučavati problematiku ljudskog bića i uma.
Rastanak koji nikad nije prebrodila
Novi udarac stigao je prije nekoliko godina, kada je preminula njena najstarija sestra, koja je pisala muziku i tekstove za poznate izvođače.
„To je bio veliki bol koji nije dugo prolazio. Nisam mogla da izađem iz toga. Danas odem na groblje kod nje pa pustim nešto... Kao da je tu, jednostavno ne zaboravljam", kazala je pjevačica.
Ljude koji su otišli, kaže, ne doživljava kao mrtve nego kao duše koje negdje bdiju. Priznaje da i danas, hodajući kroz kuću, osjeti majčin miris — onaj isti koji je, kaže, osjećala i kao mala djevojčica, dok je bila odvojena od porodice.
Podijelite
