Godišnjica odlaska Halida Bešlića: U hotelu kod Tuzle sve je ostalo kakvo je on ostavio

Halid Bešlić izgubio je bitku s bolešću 7. oktobra 2025. godine. Preminuo je u 72. godini na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS), nakon kraće, ali teške bolesti. Oprost od velikana narodne muzike, uz prisustvo brojnih kolega, prijatelja i fanova, održan je u Sarajevu. Pjevač je iza sebe ostavio plodove karijere koja je trajala duže od četiri decenije – pjesme „Miljacka“, „Romanija“, „Prvi poljubac“, „Hej zoro, ne svani“, „Neću, neću dijamante“ i mnoge druge nezaboravne hitove.

Business koji je pjevač gradio za mirnu starost

Bešlić se, pored muzike, okušao i u privredi. Njegov hotel, smješten u blizini Tuzle, povodom godišnjice smrti posjetila je ekipa portala Pink.rs. Zatekli su prostor netaknutim – isto kakav je pjevač ostavio prilikom posljednje posjete. Radna je i pumpa u sklopu kompleksa, koja i dalje funkcioniše. Više detalja donose galerija i video-prilog.

O toj investiciji Bešlić je u razgovoru za „24sata.hr“ priznao da je finansirana kreditom, te otkrio kako danas funkcioniše kompleks.

„Sad izdajem sve i živim od kirije, tako je najbolje. Dođem samo ponekad i obiđem objekte da vidim je li sve u redu, i to je sve. Ma bitno je da kirija ide“, objasnio je kroz smijeh, te nastavio: „Eh, da nema tog kredita bilo bi mnogo lakše, ali dobro, završiće se. Nije moglo u tom času drugačije, morao sam da dignem kredit kako bih se pokrio. A u investicije sam išao jer je ovaj naš posao nesiguran, ne možeš uvijek da se uzdaš u to. U biznis sam ušao kako bih imao mirnu starost, tj. da sebi osiguram penziju.“

Sarajevo se sjeća: križaljke na pumpi i prijatelji koji ga ne zaboravljaju

Ekipa emisije „Premijera – Vikend specijal“ posjetila je i rodno Sarajevo legende narodne muzike, gdje su komšije i saradnici govorili o trenucima provedenim s njim.

Komšija Pero Matić prisjetio se zajedničkih dana: „To je bio čovjek za poželjeti za druga, prijatelja. Mi smo svaki dan u njegovom kafiću znali kad se sastajemo. Obično je imao ritual da ispuni križaljku, onda ispunimo šta imamo za taj dan. Ja mogu da kažem - Tito i on. To su dvije najveće sahrane u bivšoj Jugi. Nažalost, neko nam ga je ukrao, on je za mjesec dana nestao, kao da ga je neko samo uzeo.“

Tekstopisac Fahrudin Pecikoza opisao je zajednički ritual na pumpi u 14 sati, rješavanje ukrštenih riječi i putovanja po Romaniji i Bosni, te otkrio da Halid nikad nije prestao pjevati – ni na samrti. „Bio sam gotovo svaki dan uz njega, ako ne, čuli smo se telefonom... Pjevao je do zadnjeg daha. Ja njega nisam nikad vidio neobrijanog, onda se sutradan obrijao, on je bio čovjek neverovatne snage, on nije umro, on je još tu sa nama“, kazao je Pecikoza, koji je govorio i o druženju s Halidom i Sejdom te o sinu Dinu, koji se, kako kaže, borio „do zadnje sekunde“.

Dirljivu priču podijelio je i Fazla, prvi predstavnik BiH na Evroviziji: Halidov pas nakon vlasnikove smrti odbio je hranu i vodu punih 15 dana, a uginuo je prije 10 dana.

Matić je istakao i koliko je porodica bila važna pjevaču: nije bilo dana da se najmanje dva ili tri puta ne čuje sa sinom Dinom, a posebno je bio sretan u društvu unučadi.

O zaostavštini koja nas čeka govorio je šef Halidovog benda Samir Kadilić: otpjevano je svih 13, 14 pjesama, a o nazivu albuma, vjeruje, odlučiće Dino. Radni studio Kadilić je napravio upravo u Halidovom motelu, gdje je pjevač pio kahvu, a do posljednjeg dana razgovarali su samo o muzici.