Maja Odžaklijevska otvorila dušu: Povukla se na selo i progovorila o najtežim životnim borbama
LEAD: Pjesme poput „Daljine", „Sve ti opraštam" i „Srećo reci" i danas se rado slušaju, a Maja Odžaklijevska u novom intervjuu iskreno je govorila o životu nakon penzije, porodičnim vrijednostima i unuku Luki, koji živi u domu kod Petrovca na Mlavi.
Pjesme poput „Daljine", „Sve ti opraštam" i „Srećo reci" i danas se rado slušaju, a Maja Odžaklijevska u novom intervjuu iskreno je govorila o životu nakon penzije, porodičnim vrijednostima i unuku Luki, koji živi u domu kod Petrovca na Mlavi.
Mnogi se već godinama pitaju gdje je i šta se dešava sa Majom Odžaklijevskom. Ona na to odgovara mirno i bez patetike.
„Svi ljudi, kad odu u penziju, njih više nema na radnom mjestu. Tako sam otprilike i ja shvatila to svoje radno mjesto. Ja sam u penziji i, ako se tu i tamo ponekad pojavim da pozdravim kolege na neki muzički način, uradim to", kazala je pjevačica.
Istakla je da joj nastupi ne nedostaju, nego nove pjesme, te da je studio uvijek bio njeno pravo mjesto.
Žal zbog neostvarenih planova
„Žao mi je što svih ovih godina nisam imala priliku da snimim nove pjesme. Prvo, to je trebalo samostalno finansirati, a ja nisam imala mogućnosti za to. Drugo, u posljednjih desetak godina posvetila sam se Luki", objasnila je Maja, dodajući da se potom brigu preuzela njegova majka, njezina kćerka.
Za sebe kaže da je uvijek bila profesionalna i da nikada nije prekršila dogovor, a pada u oči podatak da je za pedeset godina karijere snimila sedam singlica i jedan LP, uz par solističkih koncerata.
Govorila je i o očevom gubitku. Njegova smrt 21. decembra, sahrana 24., a predstava „Koštane" već 25. decembra.
„Nisam mogla da dozvolim da vas četrdeset šestoro ostane bez honorara. Ja ne patim samo tog dana, ja patim i danas za ocem. Obožavala sam svog oca", prisjetila se ona, ističući da je tada plakala na sceni u petom činu, a onda plakala i godinama nakon toga.
Unuk Luka i život na selu
Maja je, kako je sama kazala, bila prva koja je javno govorila o autizmu, a ljudi su je nakon toga na ulici zaustavljali i zahvaljivali.
„Nisam znala da sam bila prva koja je o tome govorila. Ali očigledno jesam", rekla je.
„Nije samo dijete oštećeno, cijela porodica je oštećena... Autistična djeca žive u svom svijetu. Taj svijet ne podnosi promjene. Njima treba tiho pričati i s osmijehom", poručila je.
Luka je prije par dana napunio šesnaest godina. Smješten je u domu kod Petrovca na Mlavi, u Stamnici, za ometene u razvoju. Maja ističe da tamo djeluje sjajna, ali malobrojna ekipa zaposlenih, te da ukupno, kako procjenjuje, ima oko tri stotine ljudi ometenih u razvoju. Apeluje da oni koji su u mogućnosti pomognu domu.
Iz centra Beograda preselila se u Veliku Planu, tačnije Staro selo, gdje ustaje oko pet ujutru i leže oko devet uveče. Prije par godina prestala je da jede meso, ima pet mačaka, pse i kanarince.
„Priroda mi je neophodna. Moja duša vapi za mirom, zelenilom, tišinom, ptičicama", zaključila je Maja Odžaklijevska.
Podijelite
