Devetnaest godina bez Tošeta Proeskog: anđeoski glas koji je spajao Balkan

Toše Proeski poginuo je 16. oktobra 2007. oko 6.30 sati ujutro na autoputu Zagreb – Lipovac kod Nove Gradiške. Automobil Volkswagen Touareg udario je otpozadi u prikolicu kamiona, a Toše, koji je spavao na suvozačevom sjedištu, poginuo je na mjestu.

Za volanom je bio njegov blizak prijatelj. Vozač Georgij Georgijevski kasnije je osuđen na dvije godine zatvora, a presuda je potvrđena 2009. godine.

Vijest o smrti je potresla čitav region. Makedonija je proglasila dan žalosti, građani su palili svijeće na trgovima, a slična okupljanja organizovana su i širom Balkana. Tuga nije zaobišla ni Sarajevo – sugrađani su pozvani da na dan sahrane upale svijeće i polože cvijeće na platou ispred Doma mladih na Skenderiji, za čiju je obnovu pjevao i Toše.

Rođen je 25. januara 1981. u Prilepu, a odrastao u Kruševu. S dvanaest godina nastupio je na dječjem festivalu „Zlatno slavejče", a 1996. je, kao petnaestogodišnjak, pobijedio na Melfestu u Prilepu s pjesmom „Yesterday" Beatlesa.

Pravi proboj donijela mu je pjesma „Tajno moja", a prva dva albuma već su bila na vrhovima ljestvica u Makedoniji. Slavu na prostoru bivše Jugoslavije stekao je kada je počeo snimati i na srpskom. Album „Ako me pogledaš u oči" bio je toliko piratiziran da su ga prozvali „kraljem pirata".

Pobijedio je na Beoviziji 2003. s pjesmom „Čija si", čiju su autori Leontina i Željko Joksimović. Makedoniju je predstavljao na Evroviziji 2004. u Istanbulu s pjesmom „Life" i osvojio 14. mjesto sa 47 bodova, što je tada bio najbolji rezultat te zemlje na takmičenju.

Najveći uspjeh donio mu je album „Po tebe" („Pratim te"), koji je 2005. dosegnuo vrh ljestvica u Makedoniji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji. Među najvećim hitovima izdvajaju se „Tajno moja", „Čija si", „Ako me pogledaš u oči", „Magija" s Esmom Redžepovom, „Pratim te", „Lagala nas mala" s Tonyjem Cetinskim, „Krajnje vrijeme" s Anjom Rupel, „Srce nije kamen", „Volim osmijeh tvoj" s Antonijom Šola i „Igra bez granica".

Album „Božilak" iz 2006. donio je 14 tradicionalnih makedonskih pjesama u aranžmanima sa simfonijskim orkestrom, među kojima i „Zajdi, zajdi, jasno sonce" – pjesmu koja se i danas pušta kad se njega sjeti.

Snimao je s najvećim imenima regiona, a pjevao je na makedonskom, srpskom, hrvatskom, bosanskom i slovenskom. Bio je UNICEF-ov ambasador dobre volje i dobitnik nagrade „Majka Tereza". Pjesma „Za ovoj svijet" postala je himna UNICEF-a, a pomogao je i u opremanju hematološkog odjeljenja Dječje bolnice u Skoplju.

Posljednji koncert održao je 5. oktobra 2007. na Gradskom stadionu u Skoplju. Koncert je bio humanitarni, u cilju obnove škola, a prisustvovalo mu je više od 25.000 ljudi.

Sahrana s državnim počastima održana je 17. oktobra 2007. u njegovom Kruševu. Prisustvovali su državni vrh i brojne domaće i strane delegacije, a vjerski obred vodio je poglavar Makedonske pravoslavne crkve. Tijelo mu je vojnim helikopterom prevezeno u Skoplje, gdje su ga dočekali državni zvaničnici.

Fanovima se obraćao rečenicom koja je ostala njegov zaštitni znak: „Ve sakam site" – „Volim vas sve". Danas ona ukrašava zidove njegove spomen-kuće, prevedena na više od 100 jezika.

Devetnaest godina kasnije, Tošeta i dalje čujemo s radija, sa svadbi i iz automobila – od Skoplja do Sarajeva, Zagreba i Beograda.

Tekst je prepričan prema pisanju portala Avaz.ba. Original pročitajte na Avaz.ba.