Merima Lepić Redžepović: Neznanje me plaši, znanje me ohrabruje

Glumica Merima Lepić Redžepović govorila je o procesu nastanka predstave „Gogolj iz pepela“, u kojoj su u svaki lik ponaosob utkani autobiografski elementi glumaca.

Rad s rediteljem Petrom Pejakovićem opisala je kao drugačiji, napominjući da je on često govorio da ima svoj stil i da se u njemu osjeća slobodno. Kako kaže, glumac ne smije da se izgubi u stilu reditelja, nego svojom tehnikom doprinijeti cjelini i ispričati priču, koja je primarna.

Ansambl je radilo mnogo na improvizacijama i pisanju, a svaki dan su dobivali zadatke koje su radili kod kuće. Glumica ističe da je rad na ovoj tematici bio katarzičan i oslobađajući, ali naglašava da gluma nije psihoterapija i nije dijagnoza – nego zanat koji se izučava na školi.

Petru je prvi put upoznala na razgovoru koji se odnosio na pitanja koja su njega zanimala i njeno mišljenje, prije nego što je dobila ulogu. Nije puno razmišljala da li će je dobiti, osjetila je da u tom procesu ima nešto da ponudi.

Govoreći o razlici između igranja autobiografskog lika i lika iz fikcije, kaže da nema prevelike razlike – gluma je igra s pravilima, a publika prepoznaje univerzalnu priču i temu. Glumac u svaku ulogu utka dio sebe.

Danas je majka, čemu je zahvalna, a napominje da joj je trema sve veća što više radi, što zna da je dobro jer joj je stalo.

Pred kamerom radila je na nekim od najznačajnijih projekata, poput filma „Quo Vadis, Aida?“ Jasmile Žbanić, i drugom dijelu tog filma, kojeg se raduje da će biti završen. Pozorište smatra luksuzom i moći sadašnjeg trenutka u kojem nema ponavljanja ni montaže, a teatar, kaže, kada jednom uvuče pod kožu, teško dobija konkurenciju.

Svaku ulogu smatra važnom, a najviše je naučila iz onih za koje je smatrala da nisu dobre. Nikada nije pitala šta igra, nego ko joj je partner na sceni. Izdvaja koprodukciju četiri regionalne produkcije po romanu „Što na podu spavaš“ u režiji Kokana Mladenovića, te film „Quo Vadis, Aida?“, koji smatra obaveznim školskim gradivom.

Glumu je upisala iz ljubavi i želje, a na svojoj školi od profesora Admir Glamočaka dobila je zdrav i nepretenciozan pristup. Sjetila se riječi s prvog časa glume: „Naučen može biti samo onaj koji to sebi dozvoli.“ Za uspjeh kaže da je, između ostalog, biti profesionalan, voljeti svoju zemlju radeći posao maksimalno dobro i biti dobra kćerka, majka i komšija.

Njeni planovi vezani su prvenstveno za Narodno pozorište Sarajevo, gdje je imala premijeru „Gogolja iz pepela“, a počinju i s novim projektom za djecu. Pozvana je i da vodi Akademsko pozorište „Art Club“ AKCUS-a „Seljo“, čime je, kaže, počašćena.

Sjeća se rado i uloga u seriji „Lud, zbunjen, normalan“, koju je snimila kao studentica, u dvije epizode za koje su joj rekli da su bile najgledanije te sezone.

Tekst je prepričan prema pisanju portala Avaz.ba. Original pročitajte na Avaz.ba.