Frenki i hafiz Botić napisali su knjigu „Između nekad i sad“
Dijalog o vjeri, muzici i životu nastao je iz prijateljstva koje se rodilo na tribinama u dijaspori
Reper Adnan Hamidović Frenkie i hafiz Nedim Botić uskoro će ponuditi čitaocima knjigu „Između nekad i sad“. Djelo je nastalo iz prijateljstva, pisano je u formi otvorenog razgovora, a najveći fokus, kako kaže Frenki, je na vjeri.
Frenki je otkrio da su se on i Botić zbližili na tribinama koje su prošle godine zajedno držali s ekipom Kulturice, uglavnom u dijaspori. Kako je rekao, brzo im je „kliknulo“ i to se pretvorilo u pravo prijateljstvo.
Poticaj za knjigu dobio je čitajući djelo norveškog nobelovca Džona Foza „Otajstvo vjere“, koje je također nastalo u razgovoru s jednim teologom. Nakon što je pročitao tu knjigu, imao je mnoga pitanja koja bi želio postaviti, pa je odlučio pronaći vjernika koji mu može odgovoriti — a Nedim mu je odmah pao na pamet. Botić je ideju, kaže, prihvatio odmah.
Knjiga je napisana u formi razgovora, ali Frenki nije jedini koji postavlja pitanja. On počne razgovor, a onda Botić u jednom trenutku njega pita o životu, karijeri i vjeri. Kako je opisao, to je otvoren dijalog bez striktnog formata, kao da su sjeli na kafu.
Teme se kreću od njihovog upoznavanja i video igrica iz djetinjstva do muzike i Frenkieve karijere, a najviše prostora zauzima vjera, što je, kaže, i očekivano s obzirom na to da razgovara s hafizom.
Iako dolaze iz različitih svjetova, Frenki kaže da se nisu sukobljavali. U većini stvari slagali su se i imali skoro identično mišljenje. Vjeruje da će čitaoce najviše zanimati dio o muzici, jer, kako navodi, postoje različita mišljenja kada su u pitanju muzika i vjera, ali i tu su se u većini stvari slagali. Više detalja, kaže, ne bih otkrivao, ali kada ljudi pročitaju knjigu, bit će im jasno zašto su im stavovi tako bliski.
Jedna od tema je i odlazak mladih iz BiH. Frenki, koji je od desete do šesnaeste godine živio na Zapadu, kaže da je putujući svijetom shvatio da države u kojima naši ljudi danas žive jesu lijepe i uređenije, ali da postoji osjećaj zadovoljstva i sreće koji se može osjetiti samo u svojoj državi. Čvrsto je uvjeren da njemu najbolji život može biti jedino u BiH, dodavši da ne osuđuje one koji sreću traže drugdje.
Svjestan je da će njegov stav nekima zvučati neobično, s obzirom na to da je poznat po kritičkim pjesmama, ali naglašava da je kritika uvijek bila upućena političarima, a ne domovini. Kako kaže, u knjizi su naveli i pozitivne stvari, kojih u Bosni ima puno.
Kao argument naveo je i imigrante koji u BiH dolaze raditi — sa platama koje mi smatramo mizernima uspiju živjeti, uštedjeti i pomoći porodicama u svojim zemljama. Kako naglašava, postoje države u kojima je život još teži nego u Bosni.
Tekst je prepričan prema pisanju portala Avaz.ba. Original pročitajte na Avaz.ba.
Podijelite
