Egon Savin o premijeri predstave „Kovači”: Ovo je hrabra, mogao bih reći i bezobrazna predstava

Kada se ljubav više ne podrazumijeva, a sreća počne da se uvozi, granica između komedije i tragedije postaje gotovo nevidljiva. Upravo na toj tankoj liniji između smijeha, ironije i ozbiljnih pitanja o savremenom čovjeku nastaju „Kovači”, nova predstava kojom Teatar humanosti otvara novu sezonu.

Karte za premijeru su planule, dok će publika predstavu moći da pogleda na prvoj reprizi 29. septembra. Ulaznica je humanitarna SMS poruka za liječenje Branka Glamočaka – dovoljno je poslati poruku na broj 3030, s tekstom 1990.

Prijave su otvorene putem Instagram stranice Fondacije Mozzart. Potrebno je poslati poruku na toj stranici, rezervisati mjesto, poslati dokaz o uplaćenoj SMS poruci, a karta potom stiže na mejl adresu.

Veličanstvena ekipa i priča o savremenom čovjeku

U novoj sezoni Teatra humanosti, u režiji Egona Savina, okupiće se velika glumačka imena – Ljubomir Bandović, Elizabeta Đorevska i Mladen Andrejević, uz mlade glumce Teodoru Vinčić i Danila Milića. Ansambl na scenu donosi priču nastalu prema djelu bugarskog pisca Aleka Popova, koja kroz humor i ironiju govori o ljubavi, usamljenosti, radu i životu čovjeka savremenog Zapada.

„Kovači” su, kako kaže reditelj Egon Savin, „satira o ljubavi” i ironijski pogled na intimni život sredovječnog čovjeka bogate zapadne Evrope.

O tome što ga je privuklo tekstu Aleka Popova, Savin kaže da se ne može sjetiti kada je pročitao toliko dobar i duhovit komad. Istakao je da se dvije godine trudio da pronađe adekvatnu podjelu i pozorište s pravom atmosferom, te da je komad vrlo provokativan, dinamičan i dramatičan, ali istovremeno i vrlo duhovit.

Prostor i priča kao najveći izazovi

Kao najveći rediteljski izazov naveo je prostor. Kada se predstava rješava u malom prostoru, kaže, taj prostor treba da se „uprosti”, kako publika ne bi imala osjećaj skučenosti. Istakao je i da treba „uprostriti” komad, priču, promjene mjesta i situacija. Iako smatra da je taj tehnički problem uspješno riješio, najveći izazov bila je, kako ističe, sama priča i tema.

Govoreći o podjeli, Savin je naglasio da je velika prednost za reditelja kada pozorište nema stalni ansambl, jer tada može da dovodi glumce iz različitih sredina. Napravio je, kako kaže, tipsku podjelu i pronašao glumce iz različitih beogradskih pozorišta koji odgovaraju likovima.

„To je beogradska A-podela i tu nije bilo nikakvih kompromisa”, rekao je Savin.

Onima koji ne poznaju djelo Aleka Popova savjetuje da dođu zato što je predstava duhovita, uzbudljiva i zato što se tiče svih nas.

„Ovo je radikalan kritički osvrt na zapadnoevropski način života. To je priča o ljudima umornim od sticanja i rada, koji upravo zbog toga počinju da otvaraju probleme svoje intime. Ovo je hrabra predstava. Mogao bih da kažem i – bezobrazna”, kaže Savin.

Predstava će biti izvedena u prostoru Fondacije Mozzart, gdje je Savin već režirao „Baštu sljezove boje”. O saradnji kaže da se tu radi jednostavno, brzo i lako se dogovara, te se nada da će Teatar humanosti u budućnosti pronaći svoj teatarski jezik i repertoarsko opredjeljenje.

Značaj nove beogradske scene Savin vidi i u činjenici da je Beograd, poslije toliko godina, dobio novo pozorište.

„Poslije Zvezdara teatra, koji smo osnivali osamdesetih godina, dobili smo novo pozorište. To nije samo prazan prostor u kojem se radi, već postoji dobra volja da se ulaže”, istakao je on, dodajući da ostaje da se vidi kako će beogradska, naročito kulturna javnost, odgovoriti na to da je grad dobio novo pozorište u centru.