Osam znakova da vaše dijete razvija emocionalnu zrelost
Izvinjenje nije samo izgovaranje riječi „oprosti“ – plakanje i ljutnja sami po sebi nisu znak nezrelosti

Emocionalna zrelost ne znači da dijete nikada ne plače, ljuti se ili griješi. Važno je kako prepoznaje i izražava ono što osjeća. Psiholozi ističu nekoliko ponašanja koja mogu pokazati da dijete razvija zdrave emocionalne vještine.
Svaki roditelj želi odgojiti dijete koje će biti samostalno, sigurno u sebe i sposobno nositi se s različitim životnim situacijama. Emocionalna zrelost se, međutim, ne razvija preko noći – gradi se kroz svakodnevne razgovore, odnose s drugima i način na koji dijete uči razumjeti vlastite emocije.
Prvi znak je sposobnost da dijete prepozna ono što osjeća i to kaže riječima. Umjesto da samo reagira plačem, ljutnjom ili povlačenjem, može kazati da je tužno, razočarano, uplašeno ili ljuto.
Drugi znak je potreba za razgovorom. Dijete ne mora odmah pronaći rješenje za svaki problem, ali je važno da želi govoriti o onome što ga muči. Ako se nakon konflikta može vratiti razgovoru i objasniti šta se dogodilo, razvija sposobnost emocionalne obrade problema.
Treći znak odnosi se na iskreno izvinjenje. Ono nije samo izgovaranje riječi „oprosti“ – dijete koje razumije da je svojim ponašanjem povrijedilo nekoga postupno razvija osjećaj odgovornosti za vlastite postupke.
Četvrti znak je empatija, odnosno sposobnost da dijete primijeti kako se druga osoba osjeća. Može pokazati zabrinutost kada je prijatelj tužan, utješiti nekoga ili razumjeti da njegovi postupci utiču na druge.
Peto, dijete koje postepeno uči prihvatiti granice razvija sposobnost suočavanja s frustracijom, što je važan dio emocionalnog razvoja. Nije lako prihvatiti odbijanje, zabranu ili činjenicu da ne možemo uvijek dobiti ono što želimo.
Šesto, emocionalna zrelost ne znači odsustvo straha od neuspjeha. Važnije je da dijete nakon pogreške može pokušati ponovo, prihvatiti da nije sve uradilo savršeno i iz toga naučiti nešto.
Sedmo, samostalnost ne znači da dijete sve mora raditi samo. Sposobnost da kaže „ne znam“, „ne mogu“ ili „treba mi pomoć“ pokazuje da razumije vlastite granice i zna kada treba podršku.
I osmo, izljevi ljutnje i plakanje sami po sebi nisu znak nezrelosti. Bitno je da dijete s vremenom uči kako da se vrati u mirnije stanje, da razgovara o onome što se dogodilo i pronađe prihvatljiv način da pokaže kako se osjeća.
Emocionalno zrelo dijete nije ono koje je uvijek poslušno, tiho i nasmijano. Djeca imaju pravo na ljutnju, tugu, strah i razočaranje, a uloga roditelja je da im pomognu da te emocije razumiju i izraze na način koji ne povređuje njih ili druge. Upravo kroz takve svakodnevne situacije dijete razvija emocionalnu otpornost i sposobnost da se nosi sa životnim izazovima.
Tekst je prepričan prema pisanju portala Avaz.ba. Original pročitajte na Avaz.ba.
Podijelite