Majka imala rak dojke – kolika je šansa da će ga dobiti i ćerka? Jedna informacija može puno značiti

Rak dojke u porodici ne znači automatski da je bolest nasljedna, ali žena čija je majka oboljela ima povećan rizik – posebno ako se bolest pojavila u mlađim godinama ili ako u porodici ima više oboljelih.

Postojanje raka dojke kod majke jest važan faktor rizika za ćerku, jer se majka smatra srodnikom prvog stepena. Prema podacima Američkog udruženja za rak, žena koja ima jednog srodnika prvog stepena s rakom dojke ima otprilike dvostruko veći rizik nego žena bez takve porodične istorije. Ipak, povećan rizik nije isto što i sigurna buduća dijagnoza – većina žena koje imaju jednog oboljelog srodnika prvog stepena nikad ne razvije rak dojke.

„Porodično" i „nasljedno" nisu ista stvar

Važno je razumjeti da većina karcinoma dojke nije posljedica jedne nasljedne mutacije koja se prenosi s roditelja na dijete. Neke promjene u genima nastaju tokom života i nalaze se samo u tumorskim ćelijama, pa se ne prenose na potomstvo.

S druge strane, postoje nasljedne patogene varijante gena, među kojima su najpoznatije BRCA1 i BRCA2, koje mogu znatno povećati rizik od raka dojke i drugih karcinoma. Nacionalni institut za rak (NCI) navodi da se do oko 10 posto svih karcinoma može povezati s nasljednim genetskim promjenama.

Ljekari posebno obraćaju pažnju na mogućnost nasljednog rizika ako je majka oboljela u mlađim godinama, ako je imala rak u obje dojke, ako u porodici postoji više žena s rakom dojke, ako postoji rak jajnika ili je u porodici već utvrđena BRCA mutacija. CDC upravo takve obrasce porodične istorije navodi kao razloge zbog kojih može biti opravdano razgovarati s ljekarom o genetskom savjetovanju i testiranju.

Šta ako postoji BRCA mutacija?

Ako se kod majke potvrdi štetna nasljedna BRCA1 ili BRCA2 promjena, situacija je drugačija. Takva mutacija može se prenijeti s roditelja na dijete, a svako dijete osobe koja je nosi ima 50 posto šanse da je naslijedi.

Međutim, čak i tada nasljeđivanje mutacije ne znači da će osoba sigurno oboljeti. NCI navodi da više od 60 posto žena koje naslijede štetnu BRCA1 ili BRCA2 promjenu razvije rak dojke tokom života – što je vrlo visok rizik, ali nije stopostotna garancija. Zato rezultat genetskog testa treba tumačiti uz stručnu procjenu i porodičnu istoriju.

Ćerka čija je majka imala rak dojke ne treba da živi u strahu, ali ne bi trebalo ni da ignoriše tu informaciju. Najvažnije je da ljekaru kaže za porodičnu istoriju, uključujući godine u kojima je majka oboljela i da li je u porodici bilo drugih slučajeva raka dojke ili jajnika. Na osnovu toga može se procijeniti da li je potrebno genetsko savjetovanje, dodatna procjena rizika ili raniji i intenzivniji nadzor.

Genetsko testiranje, kada je indicirano, nije način da se sazna „da li ćete sigurno dobiti rak", već alat koji može pomoći da se rizik bolje razumije i da se kontrole prilagode konkretnoj osobi.