Hašimoto se često miješa sa stresom i umorom: zašto ne biste smjeli ignorisati simptome autoimune bolesti štitne žlijezde
Bolest godinama može napredovati s vrlo malo simptoma, a neotkrivena hipotireoza može ozbiljno opteretiti organizam
Umor, debljanje, opadanje kose, hladne ruke i noge, problemi s koncentracijom i promjene raspoloženja najčešće se pripisuju stresu i ubrzanom načinu života — ali iza svega toga ponekad stoji autoimuna bolest štitne žlijezde koja se razvija postepeno.
Hašimoto tireoiditis je autoimuna bolest kod koje imuni sistem napada ćelije štitne žlijezde. Ona često napreduje sporo i godinama može proći s vrlo malo simptoma, zbog čega je mnogi ne doživljavaju kao ozbiljan zdravstveni problem. Vremenom, međutim, štitna žlijezda može izgubiti sposobnost da proizvodi dovoljno hormona, pa nastaje hipotireoza.
Simptomi nisu specifični
Jedan od razloga zbog kojih Hašimoto dugo ostaje neprepoznat jeste to što njegovi simptomi nisu specifični. Osoba može biti neobično umorna, pospana, osjetljiva na hladnoću, imati suhu kožu, zatvor, probleme s koncentracijom ili pamćenjem, opadanje kose i neobjašnjivo povećanje tjelesne težine. Kod žena se mogu javiti i promjene menstrualnog ciklusa. Sve se to lako može pripisati stresu, nedostatku sna ili načinu života.
Štitni hormoni utiču na brojne sisteme u organizmu, pa dugotrajna neliječena hipotireoza može imati posljedice koje prevazilaze umor i promjenu tjelesne težine. Može doći do povišenog LDL-holesterola i povećanog rizika od kardiovaskularnih problema, dok kod nekih ljudi nastaju problemi s mišićima i zglobovima. Neliječena bolest može biti povezana i s poremećajima raspoloženja te menstrualnim i reproduktivnim problemima.
Posebnu pažnju zahtijevaju trudnoća i planiranje trudnoće. Neadekvatno liječena hipotireoza u trudnoći može povećati rizik od komplikacija, uključujući spontani pobačaj i prijevremeni porođaj, zbog čega se funkcija štitne žlijezde u tom periodu pažljivo prati, a terapija po potrebi prilagođava.
Povišena antitijela ne znači odmah terapiju
Važna je razlika koju mnogi tekstovi na internetu previđaju: neko može imati povišena antitijela karakteristična za Hašimoto, a da je funkcija štitne žlijezde i dalje uredna. U takvim slučajevima terapija hormonima nije nužno potrebna, već liječnik može preporučiti praćenje TSH i hormona štitne žlijezde. Kada postoji klinička hipotireoza, standardno liječenje je nadoknada hormona štitne žlijezde, najčešće levotiroksinom, uz određivanje odgovarajuće doze i redovne kontrole.
Hašimoto dakle nije dijagnoza koju treba panično doživljavati, ali ni nešto što treba ignorisati. Najveći problem često nije sama dijagnoza, nego to što se simptomi mjesecima ili godinama pripisuju „modernom načinu života", a kontrola izostaje. Ako postoje uporni simptomi poput izraženog umora, neobjašnjivog debljanja, osjećaja hladnoće, opadanja kose ili promjena ciklusa, razgovor s liječnikom i odgovarajuće laboratorijske analize mogu biti važan prvi korak. Dijagnoza se ne postavlja samo na osnovu simptoma — procjenjuje se funkcija štitne žlijezde, prije svega kroz TSH i slobodni T4, uz dodatne analize kada su potrebne.
Hašimoto je hronično autoimuno stanje koje zahtijeva razumijevanje i praćenje, ali uz odgovarajuću procjenu i terapiju kada je potrebna, hipotireoza se uglavnom može uspješno kontrolisati. Najvažnije je ne čekati da tijelo mjesecima šalje signale koje ćemo uporno objašnjavati stresom, godinama ili nedostatkom odmora.
Podijelite
