Dva sastojka koja proju čine mekanom i sočnom i sutradan — sigurno ih imate u kuhinji

Prvog dana proja bude odlična, a već sutradan se mrvi u ruci i teško ide uz kafu. Tajna da toga nema krije se u smjesi — tačnije, u dva sastojka koja joj vraćaju mekoću koja nestane čim se ohladi.

Riječ je o jogurtu i ulju. Zahvaljujući njima, umjesto suve i mrvičaste, proja ostaje sočna i mekana i narednog dana.

Smjesa koja se mjeri običnom šoljom

Za pripremu je potrebna šolja od 200 mililitara. Sastojci su:

- 1 šolja kukuruznog brašna ili palente

- 1 šolja bijelog brašna

- 1/2 šolje obične ili kisele vode

- 1 kesica praška za pecivo

- 1/2 ravne kašičice soli

U činiju se stave oba brašna, so i prašak za pecivo. Preko toga se dodaju jaja, jogurt, ulje i voda, pa se sve sjedini varjačom ili mikserom. Cilj je ujednačena masa bez grudvica suvog brašna po dnu — dugo mućenje tu ništa ne popravlja.

Sir se izmrvi rukama, ubaci u smjesu i promiješa tek toliko da se rasporedi. Pleh se podmaže i pospe brašnom, pa se sipa testo. Ko više voli projice, može ga rasporediti po kalupima.

Peče se na 220 stepeni, 25 do 30 minuta, dok ne dobije zlatnu boju i čvrstu koricu.

Pazi da ne ispečeš predugo

Ako proja ostane u rerni duže nego što treba, sočnost odlazi bez obzira na to šta je sve stavljeno u testo. Čim porumeni odozgo i sredina se ispeče, treba je izvaditi. Neka se prohladi nekoliko minuta, pa tek onda se reže.

Kukuruzno brašno upija dosta tečnosti, pa se ohlađena proja brzo osuši, ali jogurt i ulje tu vlagu zadržavaju u sredini. Ulje oblaže brašno i sprječava da se sve stegne u suvu masu, dok jogurt daje rahlost i blagu kiselkastu notu.

Ista logika važi i za pleh: u dubljem sredina duže ostaje vlažna, a u plitkom sve ide brže, pa je lakše pretjerati. Zato kora, a ne sat, odlučuje kada je proja gotova.

Ako ostane parče za sljedeći dan, neka stoji pokriveno, jer na vazduhu nastavlja da se suši. Uz kiselo mlijeko, jogurt ili parče sira, teško da postoji doručak kojem se lakše odoleva.