Banjalučanka o životu u Italiji: skupi vrtići, parking problem, a kupovina u Sloveniji
Žena koja živi u Trstu otvoreno je iznijela šta joj smeta, ali i šta joj odgovara u životu u Italiji
Ono što turistu izgleda savršeno, ne mora odgovarati nekome tko u toj zemlji svakodnevno živi, radi i plaća račune. Žena porijeklom iz Banjaluke, koja danas živi u Trstu, na društvenim mrežama iskreno je govorila o životu u Italiji — i o stvarima koje bi, kako kaže, rado „prenijela” s Balkana.
Život u Italiji mnogima s Balkana djeluje privlačno — more, sunce, dobra hrana i kulturološki blizak način života. Ipak, kako ističe žena iz Banjaluke koja živi u Trstu, iskustvo turista i svakodnevni život značajno se razlikuju.
Na njenoj listi onoga što bi promijenila našli su se obrazovanje, saobraćaj, parking, čistoća, cijene, plate, prodavnice i sadržaji za djecu.
Jedno od najvećih iznenađenja bili su joj vrtići. Prema njenom iskustvu, škole i vrtići u Italiji znatno su slabije opremljeni nego ustanove u Banjaluci — sale su često u lošem stanju, sa zastarjelom opremom i raspadnutim igračkama. Posebno ju iznenadila cijena: porodica je plaćala 700 eura mjesečno za privatni vrtić u stanu bez dvorišta, jer nisu uspjeli dobiti mjesto u javnom.
Kada je riječ o saobraćaju, napisala je: „Ako ste mislili da u Beogradu bahato voze, dođite u Trst.” Stariji vozači, kako tvrdi, imaju sporije reakcije, dok motociklisti pretiču s obje strane. Zbog toga i sama ne vozi — autobus joj, srećom, staje ispred kuće. Parking je također veliki problem, pa pojedini vozači prilikom parkiranja dodiruju druga vozila.
Teško joj je naviknuti se i na čistoću grada: pseći izmet se često ne uklanja, smeće se nalazi na javnim površinama, a neke zgrade nisu održavane onako kako je očekivala.
Ozbiljniji problem je i odnos plata i troškova života. Kaže da teško može zamisliti život u Italiji bez vlastitog biznisa, jer su stanovi i kirije skupi, a uz to dolaze i brojna davanja državi. Uz dozu humora rekla je da su Italijani „maheri kada uzimaju pare”.
Supermarketi su, kako opisuje, često neuredni i slabo organizovani, a posebno joj smeta što različite prodavnice nemaju uvijek isti asortiman — „Ako hoću kupovinu, idem u jedan, za Rio Mare u drugi i to smara”, napisala je. Pošto joj je Slovenija blizu, rješenje je pronašla preko granice: u Sloveniju, kako navodi, često odlazi u kupovinu.
Trstu, tvrdi, nedostaju i lijepo uređene bašte kafića, kvalitetniji kozmetički saloni i neke usluge na koje je navikla na Balkanu. „Trst ne prati inovacije. Nekako je ostao u 2000. godini sa ponudom” — njen je utisak. Slično je i sa sadržajima za djecu: ponuda igraonica je ograničena, pa porodica i tu često odlazi u Sloveniju. Ne bi, dodaje, voljela da njena djeca u Trstu ostanu do dvadesetih godina, jer smatra da gradu nedostaje sadržaja za mlade.
Na njenoj listi našla se i jedna kulturološka razlika — Italijane opisuje kao izrazito štedljive, ponekad i više nego što joj odgovara. Kao primjer navodi insistiranje na sitnom kusuru, ali i to da napojnice konobarima nisu toliko uobičajene kao što je ona navikla. Samu štedljivost, kaže, dopada joj se, ali ne i kada, po njenom mišljenju, preraste u pretjerano čuvanje vlastitog novca uz očekivanje da drugi daju više.
Uprkos svim kritikama, Italiju ne smatra lošim mjestom za život. Najveća prednost joj je opušteniji način života, bez stresa i žurbe, s dragocjenim vremenom za odmor. Posebno joj odgovaraju klima i čist zrak — tek nakon odlaska iz Banjaluke shvatila je koliko joj je smetao smog. Obožava italijansku kuhinju i kvalitet voća i povrća, a dopada joj se i jednostavna organizacija dječijih rođendana, bez pretjeranog trošenja.
Njena priča prije svega govori o razlikama između turističkog i svakodnevnog iskustva života u drugoj zemlji.
Tekst je prepričan prema pisanju portala Avaz.ba. Original pročitajte na Avaz.ba.
Podijelite
