Aparat za kafu na kapsule košta manje od dvije kese iz samoposluge, ali pravi račun stiže kasnije
Mašina je samo ulaznica — mjesečna potrošnja kapsula otkriva gdje novac zaista odlazi
Na akcijama u velikim tehničkim lancima aparat za kafu na kapsule može se kupiti za cijenu dvije punije kese iz samoposluge. To nije slučajnost, već strategija proizvođača: pravi trošak kreće tek nakon kupovine, kroz stotine malih porcija koje se kupuju godinama.
Kuća u kojoj se dnevno popije četiri kafe za dvanaest mjeseci potroši oko 1.460 kapsula — i tek ta brojka pokazuje stvarnu cijenu ovog načina uživanja u kafi. Zato stručniji kupci postupaju obrnuto od uobičajenog: prije nego što odaberu boju i dizajn mašine, provjere ponudu kapsula, broj proizvođača kompatibilnih porcija i cijenu po šoljici. Ima smisla, jer se aparat mijenja jednom u pet ili šest godina, dok kapsule kupujemo svake druge nedjelje.
Na tržištu Srbije izdvojila su se dva sistema. Jedan je zatvoren i orijentisan na male kapsule za espresso, ristretto i lungo. Drugi je koncipiran oko napitaka s mlijekom — uz crnu kafu nude se kapućino, latte i macchiato, kod kojih je mlijeko u prahu u zasebnoj kapsuli. Obje grupe mašina rade s pritiskom od oko 15 bara, ali se rezultat u šoljici, kao i ritam nabavki, bitno razlikuju.
**Kratak i jak, ili velika šolja s penom**
Za ljubitelje kratke i jake kafe, bez mlijeka ili uz nekoliko kapi hladnog mlijeka iz frižidera, mali espresso sistem je logičan izbor: sitna kapsula, kompaktan aparat koji se zagrije za 25 do 30 sekundi. Ponudu je načinila činjenica da je zaštita na oblik kapsule davno istekla, pa su ih počele puniti brojne italijanske i regionalne pržionice — a upravo ta konkurencija drži cijene pod kontrolom. Kompatibilne nespresso kapsule u paketima od deset komada na domaćem tržištu koštaju između 450 i 490 dinara, a među proizvođačima su Hausbrandt, Segafredo i Barcaffè. Spektar ide od intenzivnih Intensa i Ristretta do kafa s jednog porijekla — Colombia, Brazil, Peru i India — koje se razlikuju po kiselosti i tijelu više nego što se od pet ili šest grama mlevene kafe očekuje.
Sistem s mlijekom dolazi na svoje u domaćinstvima gdje kafa predstavlja mali obrok: kapućino poslije ručka, latte za tinejdžera koji je tek počeo piti kafu, slatkiš uz kolače vikendom. Napici su veći i raznovrsniji, ali je svaka kapsula krupnija i skuplja od crnog espressa. Nadoknada je praktičnost — nema pjenjenja ni pranja posude za mlijeko, što jutrom pred posao može vrijediti više od desetak dinara razlike.
**Brojke koje se vide tek na kraju mjeseca**
Kada se cijena paketa podijeli brojem komada, slika postaje jasna. U malom espresso sistemu kompatibilna kapsula košta 45 do 49 dinara. Dvije osobe po dvije kafe dnevno potroše oko 120 kapsula mjesečno — 5.400 do 5.900 dinara. Isti broj espresso šoljica u kafićima centra Beograda ili Novog Sada, gdje rijetko koja košta ispod 200 dinara, prešao bi 24.000 dinara. Kad se uračunaju struja i povremeno čišćenje, domaća šoljica ostaje četiri puta jeftinija.
Originalne kapsule proizvođača aparata znatno su skuplje od kompatibilnih, a razlika se godišnje mjeri desetinama hiljada dinara. Da li se ona isplati, pitanje je ukusa — i slijepa proba za kuhinjskim stolom, s dvije neoznačene šoljice, tu dilemu često riješi brže od bilo koje reklame.
Kod sistema s mlijekom računica ima jednu zamku: neki napici troše po dvije kapsule, jednu s kafom i jednu s mlijekom, pa kutija koja obećava deset šoljica zapravo daje pet. Napolitanska pržionica Kimbo nudi kompatibilne dolce gusto kapsule u pakovanjima od 16 komada po 790 dinara, s mješavinama nazvanim po mjestima juga Italije — Amalfi, Capri i Pompei — što iznosi oko 49 dinara po šoljici crne kafe, gotovo kao kod malog sistema. Barcaffè za isti aparat prodaje pakete od deset komada po 450 dinara, u kojima su uz Espresso i Intenso i Caffè Latte, Vanilla Macchiato, Irish Macchiato te Oat Macchiato s ovsenim napitkom za one koji izbjegavaju kravlje mlijeko. Cappuccino dolazi u paketu za pet napitaka po 450 dinara — 90 dinara po šolji, i dalje ispod polovine cijene u kafiću.
Domaćinstvo koje radnim danima pije crnu kafu, a vikendom kapućino, tako može planirati trošak od oko 3.500 dinara mjesečno po osobi koja pije dvije kafe dnevno — brojka puno korisnija od cijene aparata na letku.
**Aluminijum, plastika i đubrivo za saksije**
Originalne kapsule malog espresso sistema izrađuju se od aluminijuma, dok kompatibilne mogu biti aluminijumske, plastične ili kompostabilne. Kod sistema s mlijekom preovlađuje plastika s aluminijumskim poklopcem. Aluminijum najbolje štiti kafu od kiseonika i vlage i duže čuva aromu, ali je njegova proizvodnja zahtjevnija po pitanju energije.
Organizovano prikupljanje iskorištenih kapsula kod nas još je u povoju, pa većina završi u običnom kontejneru, iako ne mora: aluminijumsku kapsulu treba zasjeći nožem, istresti talog i isprati, a čisti aluminijum prima otkupljivači sekundarnih sirovina i reciklažna dvorišta u većim gradovima. Talog je odlično đubrivo za muškatle, paradajz na terasi i kompost. Plastične kapsule su problematičnije jer kombinuju više materijala, pa ih reciklažni pogoni rijetko primaju — ko mu je stalo, neka bira aluminijumske ili kompostabilne varijante, čija je cijena kod kompatibilnih proizvođača gotovo ista. Ako na poleđini kutije nema oznake o materijalu i načinu odlaganja, obično je riječ o plastici.
**Ormarić iznad šporeta i još tri klasične greške**
Zatvorena kapsula čuva aromu mjesecima, ali ne podnosi toplotu, sunce i vlagu — ormarić iznad šporeta ili uz rernu je najgore mjesto, a frižider nije rješenje jer kondenz nastaje pri svakom izvlačenju hladne kutije u toplu kuhinju. Idealan je suha, tamna fioka, uz nabavku zalihe za mjesec ili dva, a ne za pola godine unaprijed.
Druga greška je kamenac. Voda u Beogradu, Vojvodini i velikom dijelu centralne Srbije je tvrda, pa neodržavan aparat poslije nekoliko mjeseci postaje grejač koji pravi mlaku i gorku kafu. Odstranjivanje kamenca svaka dva do tri mjeseca i filtrirana voda produžavaju život mašini godinama i vraćaju kremu na espresso.
Treća greška je pogrešno dugme: kapsula za kratki espresso propuštena kao lungo, s 110 mililitara vode, daje razrijeđen i opor napitak — kupac potom krivi kafu, a problem je u količini vode. Prije kupovine novog aparata provjerite i kojoj liniji pripada, jer noviji modeli istog proizvođača mogu koristiti sasvim drugačiji format kapsula s bar kodom, za koji kompatibilnih porcija gotovo da nema.
Ukratko: izbor aparata svodi se na nekoliko pitanja o navikama u kući, a računicu po šoljici treba napraviti prije kase. Ko to uradi s olovkom u ruci, najčešće kupi mašinu koju koristi godinama i kafu koja mu stvarno prija — bez iznenađenja na kraju mjeseca.
Podijelite
